Zaprešić! Što je ustvari Zaprešić?
Kada sam, početkom 1996. u novo utemeljenom gradu preuzela društvene djelatnosti, gradonačelnik mi je dao prvi zadatak: „Napravite obrazovnu i kulturnu prepoznatljivost Zaprešića. Turistički proizvod.” Sitnica od zadatka! Kako početi?
Kad preuzimate npr. dućan prvo napravite inventuru. Dakle što od obrazovanja ima ovaj potpuno novi mali grad? Dva dječja vrtića, tri osnovne škole i Pučko otvoreno učilište. A od kulture ? Opet Pučko otvoreno učilište s kinom i galerijom „Razvid“, knjižnicu, galeriju „Matija Skurjeni“ i Nove dvore. A ne, Nove dvore nema. Postavši gradom Zaprešić nije automatski dobio vlasništvo nad Jelačićevim imanjem. Slijedila je procedura za stjecanje pravnog sljedništva, što je trajalo nekoliko godina. No, kulturu ne čine ustanove i zgrade. Kulturu čine ljudi, a kako Zaprešić stoji s ljudskim resursima na tom području?
Perjanica naših likovnih umjetnika svakako je Matija Skurjeni. Od Boga nadaren, s kratkim tečajem slikarstva, njegov onirički opus domaći likovni kritičar nazivaju naivnim, ali svijet mu je dao zasluženo mjesto u nadrealizmu.
U ateljeima u Jelačićevom dvorcu stvarali su Grgas-Beli, Čedo Ostreš i brojni drugi slikari.
Nešto je očito posebno u zaprešićkoj vodi ili u zraku što pogoduje likovnom izražaju. Prema tome, skupimo umjetnike u udrugu, dajmo im prostor i nešto malo iz proračuna i – imamo izložbe nekoliko puta na godinu.
Glazba? Pa u POUZ-u gostuje glazbena škola „Zlatko Baloković“. A mogu se organizirati i koncerti. Postoji i pjevački zbor, Puhački orkestar, Tamburaški zbor gaj, a kulturno-umjetnička društva su aktivna u gotovo svakom Mjesnom odboru. KUD Kupljenovo ima i dramsku grupu. Početak kazališta je tu.
A kako stojimo s pisanom riječi? Matica hrvatska uspjela je opstati kroz vjetrometinu događanja, a zaprešićki kroničar Stjepan Laljak čuva Zavičajnu zbirku u knjižnici i faktografski zapisuje sve o Zaprešiću i banu Jelačiću.
Jedan od ponajboljih pjesnika našeg vremena – Borben Vladović građanin je mladog grada. Njeguje se i kajkavska poezija. Prema tome imamo dobar temelj za turistički proizvod koji se zove – kultura.
Zaprešić se vrlo često naziva „Jelačićevim gradom“, pa bi bio red da se spomenemo našeg najčasnijeg sugrađanina. Banu ćemo dakle čestitati rođendan ( 16.10.) i s pijetetom zapaliti svijeću na njegov smrtni dan (20.5.). Tako su nastali „Jelačićevi dani“. A kako je dan utemeljenja grada (30.11.) bio blizu banova rođendana, Gradsko vijeće je odlučilo da 16.10. (banov rođendan) bude ujedno i Dan grada.
Nakon obavljene inventure moglo se krenuti dalje.
Raznoliki interesi građana udružuju se u udruge. Napori za obnovu Novih dvora rađaju „ Plemićku mladež“, likovnjaci stvaraju Udrugu likovnih umjetnika Zaprešića i preuzimaju vodstvo u organizaciji izložbi (Akvareli na skeli, Izložba minijatura i dr. )
Klub Zaprešićana Zapreščan brine o očuvanju specifičnosti Zaprešića i njegova okruženja. Osnivaju se i Mažoretkinje.
Svima dobro znana Milka Kobeščak (pedagoginja i suradnica Matije Skurjenija) dva dana prije smrti poklanja svoju zbirku Matekovih slika gradu Zaprešiću, uz uvjet da Galerija Skurjeni postane Muzej Skurjeni. Obećano – ispunjeno.
Izborena je gradnja nove srednje škole. Grad i u ovaj novi prostor dovodi umjetnost. Na prvom katu škole u galeriji slika „Anima“ učenici nekoliko puta godišnje mogu razgledati neku novu izložbu. OŠ Ljudevite Gaj mogla se pohvaliti galerijom „Rotonda“.
U Pučkom učilištu Mala dvorana postaje „koncertna dvorana“ s kvalitetnim klavirom, oko kojeg se vodila žestoka borba da ga ne uzme Grad Zagreb.
Javne prostore grada ukrašavaju skulpture i spomenici naših kipara. U Generalni urbanistički plan unosi se projekt „centra grada“ sa šetnicom, koja se proteže od gradske tržnice do autobusnog terminala, pa i dalje. Na trgu do crkve sv. Ivana Krstitelja izgradit će se sve najbitnije zgrade za javni život građana Zaprešića. Uz crkvu će se graditi nova Gradska uprava (poglavarstvo) zajedno s Centrom za socijalnu skrb, a preko puta – Multimedijski i multidisciplinarni centar za kulturu s Klubom za mlade i velikom dvoranom za koncerte, kazališne predstave i kongrese.
KUD-ovi dobivaju prostor za rad, jednako kao i Matica hrvatska,a iz Gradskog proračuna izdvaja se 4% za kulturu.
Događanja (ili hrvatski eventi!) sele na Šetnicu: Banovanje, Lampionovo, Fašnik, koncerti…
Budućnost? Predugo priželjkivana obnova Novih dvora, jedinstvenog plemićkog imanja (koje se mora obnoviti kao cjelina!) bit će budući centar svih kulturnih događanja u Zaprešiću.
Eto, to je Zaprešić i njegova kulturna prepoznatljivost. Zajednica inventivnih i kreativnih građana čije interese prati i podržava Gradska uprava! Nadam se da će generacije koje dolaze, kao i gradski oci, prepoznati temelje koje smo priredili da se na njima izgradi grad podoban za kvalitetan život po mjeri čovjeka.
