ŽITNICA
Žitnica je bila obnovljena leta 1987, ko so jo preuredili v Galerijo Matije Skurjenija, ki je od leta 2000 Muzej Matije Skurjenija. V muzeju si lahko ogledate glavna dela tega umetnika: oljne slike, risbe in grafike od njegovih najzgodnejših do zadnjih del.
Žitnica, ena izmedgospodarskih zgradb na posestvu Novi dvori,je bila obnovljena v prvotni obliki. V inventarju iz leta 1782 je nasproti mlatilnice evidentiran senik iz dvajsetih stebrov v zelo slabem stanju. Na začetku 19. stoletja so na istem mestu postavili trietažno poslopje za shranjevanje pridelkov, imenovano žitnica. Kot pri drugih specializiranih zgradbah tudi videz žitnice izhaja iz njene funkcije. Je najvišja zgradba na posestvo, saj so pridelke shranjevali v zgornjih nadstropjih, da preprečijo propad zaradi vlažnosti v pritličju ali kleti ter otežijo dostop mišem. Pet okenskih odprtin na nasprotnih stenah (vzhodni in zahodni fasadi) je zagotavljalo stalno zračenje vse leto.
Žitnica je prepoznavna po fasadi, razdeljeni na petnajst kvadratnih polj, poslikanih v zemeljski okri. Poslikana polja z rahlo zaobljenimi koti, razdeljena z belimi črtami, uokvirjajo lesene okenske zapuhe in vhodna vrata. Poslikave na fasadah so se pojavile v 17. stoletju v Italiji, na Hrvaško pa so jih prinesli prek habsburških dežel konec 18. in na začetku 19. stoletja.
Žitnica je obnovljena 1987. godine i u njoj je otvorena Galerija „Matija Skurjeni” koja je 2000. godine prerasla u Muzej Matije Skurjenija. U muzeju se mogu razgledati najznačajniji radovi ovog umjetnika: slike – ulja na platnu, crteži i grafike, počevši od njegovih najranijih radova pa sve do posljednjih djela.
Jedna od gospodarskih zgrada na imanju bila je i žitnica, danas obnovljena u izvornom obliku. U popisu inventara iz 1782. godine nasuprot vršilnice evidentiran je sjenik na dvadeset drvenih stupova u vrlo lošem stanju. Na istome mjestu početkom 19. st. podignut je troetažni objekt za spremanje plodina koji se naziva žitnica. Kao i u slučaju drugih gospodarskih (namjenskih) zgrada, izgled žitnice proizlazi iz njezine funkcije. Žitnica je najviša građevina na posjedu jer je plodine trebalo skladištiti na gornjim katovima kako bi se izbjeglo njihovo truljenje u vlažnosti prizemlja ili podruma, a miševima otežao pristup do istih.
Otvori pet prozorskih osi, smješteni na nasuprotnim zidovima (istočnog i zapadnog pročelja), osiguravali su stalno strujanje zraka i provjetravanje tijekom svih godišnjih doba. Žitnica je prepoznatljiva po oslikanom pročelju koje je podijeljeno u petnaest pravokutnih polja (kartuša)
u boji zemljanog okera. Obojana polja, polukružno zasječenih uglova raščlanjena rasterom bijelih traka, uokviruju drvene prozorske kapke i ulazna vrata. Oslikana pročelja javljaju se u 17. st. u Italiji, a u Hrvatsku dolaze preko habsburških zemalja krajem 18. i početkom 19. st.
THE GRANARY
Žitnica was renovated in 1987 when it was turned into the Matija Skurjeni Gallery, which became the Matija Skurjeni Museum in 2000. The major works of this artist can be seen at the Museum: oil paintings, drawings and prints (engravings) from his earliest works to his latest.
One of the commercial buildings on the Novi Dvori manor was the granary, which has been renovated to look like the original building. In the inventory list from 1782 it is recorded that opposite Vršilnica there was a threshing barn on twenty posts in a very poor state of repair. In the early 19th century a three-storey facility for storing crops, so-called žitnica, was built in the same spot. As was the case with other facilities with a specific purpose, the way the granary looks results from its function. It is the tallest building on the manor since the crops had to be stored in upper storeys in order to avoid their decay in the damp ground floor or cellar and to make it difficult for mice to access them. The five window openings on the opposite walls (the
eastern and western façade), provided a continuous stream of air and airing in all the four seasons.
Žitnica is recognisable for its façade, which is divided into fifteen square fields (kartušas), and painted in earthy ochre. The painted fields, with slightly rounded corners on a raster of white lines, frame the wooden window shutters and the front door. Painted facades originated in the 17th century Italy, and were brought to Croatia in the late 18th and early 19th centuries through the Habsburg Monarchy.