NASLEDSTVO – DEDIŠČINA
Novi dvori Jelačić po banovi smrti ali pa Jelačićevi Novi dvori
Ban Jelačić je umrlleta 1859. V oporok je določil, da njegova žena Sofija podeduje vso premično in nepremično premoženje, vse dokler ostane vdova. Ker se je leta 1863 ponovno poročila, dediščino prejme njegov mlajši brat Juraj, ki prevzame tudi banov grofovski naziv. Po končani vojaški karieri se grof Juraj (Đuro) Jelačić, upokojen kot poljmaršal, popolnoma posveti vzdrževanju posestva. Tri desetletja ga je mirno vodil ter izboljševal poslovanje, ki ga nekateri viri ocenjujejo kot zgledno. Po Jurjevi smrti leta 1901 za posestvo skrbita njegovi hčerki Vera in Anka. Zadnja predstavnica družine Anka Jelačić je umla leta 1934. Z željo, da banova dediščina ostane trajna narodna dediščina, je posestvo z oporoko kot redek primer ohranjene fevdalne posesti, prepustila hrvaškemu narodu.
Dediščina – spomin na bana
Bil je obraz narodnega gibanja na Hrvaškem. Njegova ustoličenje za bana, ukinitev kmečkih bremen in sklic meščanskega sabora so med sodobniki in kasnejšimi generacijami, še posebej v času banovanja Khuena-Hedervaryja, vzbudili široko navdušenje. Zato so mu že za življenja posvetili številne pesmi.
Josip Jelačić je tako najbolj opevani ban v hrvaški zgodovini. V njegovo čast so napisali številne pesmi, med katerimi izstopajo pesmi Ivana Trnškega, Pavla Štoosa, Milana Grlovića, Frana Kurelca, Petra Preradovića in Ognjeslava Utješinovića Ostrožinskega, med ljudstvm pa je najbolj znana pesem neznanega avtorja – Ustani bane, Hrvatska te zove (Vstani ban, kliče te Hrvaška)
Tudi Jelačić se je preizkusilv pisanju; leta 1825 je bila izdana njegova literarna zbirka Eine Stunde der Erinnerung (Ura spominov). Prvi del vsebuje lirske pesmi, drugi pa dramsko pesem v treh dejanjih Rodrigo in Elvira. Nekatere Jelačičeve pesmi je uglasbil zagovornik ilirskega gibanja in skladatelj Ferdo Livadić.
Leta 1866 so v čast Jelačiću na glavnem trgu v Zagrebu postavili konjeniški spomenik, delo takrat najuglednejšega dunajskega kiparja Antona Dominika Fernkorna. Jelačičev portretni kip v zagrebški katedrali opominja, da je leta 1852, v času njegovega banovanja, zagrebška škofija napredovala v nadškofijo. V spomin nanj so postavili spomenika v Glini in Prelogu. Ohranjeni sonjegovi številnireprezentativni portreti, ki sovečinoma nastali v času njegoveha življenja na Dunaju.. V drugi polovici 19. stoletja so njegov lik upodabljali na medaljah in umetniških predmetih, najstarejše pa so spominske medalje dunajskega medaljerja Thomasa Rubauscha. Konec 19. in na začetku 20. stoletja so tiskali številne poštne razglednice s podobo bana Josipa Jelačića. Poleg portretov so pogosto prikazovali dogodke, ki označujejo njegovo zgodovinsko in identitetno vlogo, kot so motivi vojaških pohodov, vedute spomenika ali replike slike Hrvaški sabor 1848. Ob 200. obletnici rojstva Josipa Jelačića, 16. oktobra 2001, je Hrvaška pošta izdala komplet poštnih znamk, njegov lik pa je krasil bankovec za 20 kun, ki ga je oblikoval slikar in grafik Miroslav Šutej.
Zagotovo ni noben hrvaški ban pustil toliko predmetov zgodovinske, arhivske in dokumentarne vrednosti, ki pričajo o njegovem življenju in širših zgodovinskih okoliščinah. Večji del osebnih predmetov iz Jelačićeve zapuščine hrani Hrvaški zgodovinski muzej v Zagrebu in Muzej mesta Zagreba, dokumenti pa so večinoma v Arhivu HAZU v Zagrebu. Med najvrednejšimi predmeti v Hrvaškem zgodovinskem muzeju so Jelačićeva inavguracijska zastava – prva hrvaška trobarvnica, konjeniška oprema, obleka za slovesnost ustoličenja, orožje, diplome, spominske medalje in osebni spomin – pramen las njegove matere Ane.
Jelačić in Zaprešić
Na svojega najbolj znanega prebivalca je še posebej ponosen Zaprešić, ki vsako leto 20. maja obeležuje obletnico smrti bana Josipa Jelačića, oktobra, v mesecu njegovega rojstva, pa prireja Dneve bana Jelačića. Njegov rojstni dan (16. oktober) je hkrati dan mesta Zaprešić.
NASLJEĐE
Novi dvori Jelačićevi nakon banove smrti
Ban Jelačić umire 1859. i ostavlja oporuku prema kojoj njegova supruga Sofija nasljeđuje sva pokretna i nepokretna dobra tako dugo dok ostane udovica. Budući da se ona 1863. preudala, Nove dvore, kao i svu drugu ostavštinu, nasljeđuje njegov mlađi brat Juraj, koji također preuzima i banov grofovski naslov. Po završetku vojne karijere Juraj (Đuro) grof Jelačić, umirovljen u činu podmaršala, posve se posvećuje održavanju vlastelinstva. Tijekom tri desetljeća mirno će voditi imanje unapređujući poslovanje koje će se prema nekim izvorima spominjati kao uzorno. Nakon Jurjeve smrti 1901. o posjedu su se brinule njegove kćeri Vera i Anka.
Zadnja baštinica plemićkog posjeda Novih dvora Anka Jelačić preminula je 1934. godine. Sa željom da banova ostavština ostane trajna nacionalna baština, temeljem oporuke i zakladnice, imanje je, kao rijedak primjer očuvanog vlastelinskog gospodarstva, ostavljeno hrvatskom narodu.
Nasljeđe – uspomena na bana
Bio je lice nacionalnog pokreta u Hrvatskoj. Njegovo ustoličenje na bansku čast, ukinuće kmetskih obveza i sazivanje građanskog sabora – izazivalo je široko prihvaćeno oduševljenje suvremenika, ali i kasnijih generacija, a osobito u vrijeme banovanja Khuena Hedervaryja. Zbog toga su mu već za života spjevane brojne pjesme.
Tako je Josip Jelačić najopjevaniji ban u hrvatskoj povijesti. Banu u čast napisane su brojne pjesme među kojima se ističu one Ivana Trnskoga, Pavla Štoosa, Milana Grlovića, Frana Kurelca i Petra Preradovića, Ognjeslava Utješinovića Ostrožinskog, a u narodu je svakako najpoznatija ona čiji autor je nepoznat, a to je – Ustani bane, Hrvatska te zove.
I sam Jelačić svojedobno se okušao u pisanju pa je tako 1825. godine objavljena njegova literarna zbirka Eine Stunde der Erinnerung (Časak uspomene). Prvi dio sadrži lirske pjesme, a drugi dramsku pjesmu u tri čina pod naslovom Rodrigo i Elvira. Neke od Jelačićevih pjesama uglazbio je zagovornik ilirskog pokreta i skladatelj Ferdo Livadić.
Jelačiću u čast 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu podignut je konjanički spomenik, rad tada najuglednijeg bečkog kipara Antona Dominika Fernkorna. Jelačićeva portretna skulptura u zagrebačkoj katedrali podsjeća da je u vrijeme njegova banovanja 1852. Zagrebačka biskupija promaknuta u nadbiskupiju. U njegov spomen podignuti su spomenici u Glini i Prelogu. Sačuvan je i velik broj Jelačićevih reprezentativnih portreta koji su nastajali za njegova života uglavnom u Beču. U drugoj polovici 19. stoljeća banov se lik izrađuje na medaljama i predmetima umjetničkog obrta. Najstarije su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj poštanskih razglednica s likom bana Josipa Jelačića. Osim portretnih slika na njima su najčešće prikazani događaji koji su obilježili Jelačićevu povijesnu i memorijalnu važnost, kao što su motivi vojnih pohoda, vedute s prizorom Jelačićevog spomenika ili replike povijesne slike Hrvatski sabor 1848. godine. Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića, 16. listopada 2001., Hrvatska pošta tiskala je set poštanskih maraka, a Jelačićev lik nalazio se i na novčanici od 20 kuna koju je oblikovao slikar i grafičar Miroslav Šutej.
Vjerojatno niti iza jednoga hrvatskoga bana nije ostalo toliko predmeta povijesne, arhivske i dokumentarne vrijednosti koji svjedoče o njegovu životu, ali i o širim povijesnim okolnostima.
Najveći dio osobnih i drugih predmeta iz Jelačićeve ostavštine čuva se u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu te u Muzeju grada Zagreba. Dokumenti i druga povijesna građa uglavnom su pohranjeni u Arhivu HAZU-a u Zagrebu. Neki od najvrjednijih predmeta koji se čuvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu Jelačićeva su instalacijska zastava – prva hrvatska trobojnica, konjanička oprema, odjeća koju je nosio na ceremoniji ustoličenja, oružje, diplome i spomen-medalje te jedna intimna banova uspomena – pramen kose njegove majke Ane.
Jelačić i Zaprešić
Posebno je ponosan na svog najpoznatijeg stanovnika grad Zaprešić koji svake godine 20. svibnja obilježava obljetnicu smrti bana Josipa Jelačića, a tijekom mjeseca listopada, u kojem je
rođen Jelačić, održavaju se Dani bana Jelačića. Jelačićev rođendan (16. listopada) ujedno je i Dan grada Zaprešića.
HERITAGE
Jelačić Novi Dvori after the Ban’death
Ban Jelačić died in 1859, leaving a will according to which his wife Sofia was to inherit all movable and immovable property as long as she remained a widow. Since she remarried in 1863, Novi Dvori and all other legacies were inherited by Jelačić’s younger brother Juraj, who also acquired his title of count. Upon the end of his military career, when he retired as a field marshal, Count Juraj (Đuro) Jelačić dedicated himself entirely to maintaining the manor. Over the course of three decades, he was running the estate effortlessly and improved the business which, according to some sources was seen as exemplary. After Juraj died in 1901, his daughters Vera and Anka took care of the estate.
Anka Jelačić, the last heiress to the feudal estate Novi Dvori died in 1934. With the desire to have Ban’s legacy becomepermanent national heritage in accordance to the will and the foundation document, the estate, as a rare example of a preserved manor economy, was bequeathed to the Croatian people.
Legacy – in memory of the Ban
He represented the national movement in Croatia. His inauguration as Ban, the abolishment of serfs’ obligations and a convocation of the civil Parliament – all generated the widespread enthusiasm of both his contemporaries and later generations, especially during the rule of Ban Khuen Hedervary. That was the reason why numerous songs were sung in his honour during his life.
Josip Jelačić is thus the Ban who is praised in the greatest number of poems in Croatian history. Many poems were written in his honour, among which are those authored by Ivan Trnski, Pavle Štoos, Milan Grlović, Fran Kurelec, Petar Preradović, Ognjeslav Utješinović Ostrožinski, but the most famous was certainly the one whose author is unknown – Rise, oh Ban, Croatia calls you.
Even Jelačić himself engaged in writing and his literary collection „Eine Stunde der Erinnerung”
(A Moment of Memories) was published in 1825 in two volumes. The first part contains lyrical poems, while the second one is a three-act dramatic poem entitled Rodrigo and Elvira. Some of Jelačić’s poemswere composed by Ferdo Livadić, a proponent of the Illyrian movement and composer.
An equestrian statue, the work of Anton Dominik Fernkorn, the most respected Viennese sculptor of that time, was erected in Jelačić’s honour in the main square in Zagreb. Jelačić’s portrait sculpture in Zagreb cathedral stands as a reminder that the Diocese of Zagreb was elevated to the level of an archdiocese at the time of his rule, in 1852. The monuments in Glina and Prelog were erected in his honour. A large number of Jelačić’s representative portraits are preserved, which were made during his life mainly in Vienna. In the second half of the 19th century, his portrait was often engraved on medals and objects of artistic craftsmanship. The oldest commemorative medals are those made by Viennese medallist Thomas Rubausch. At the end of the 19th and the beginning of the 20th century, numerous postcards with the portrait of Ban Josip Jelačić were printed. In addition to portrait images, they mostly illustrate events which marked Jelačić’s historical and memorial importance, such as the motifs of military campaigns, cityscapes depicting Jelačić’s statue or replicas of the historical painting Croatian Parliament in the Year 1848. On 16th October 2001, when the 200th anniversary of Josip Jelačić’s birth was celebrated, the Croatian Post Office issued a set of stamps, while his portrait is also depicted on the 20 kuna banknote, which was designed by a painter and graphic artist Miroslav Šutej.
He was one of the rare Croatian Bans who bequeathed a generous legacy of artefacts of historical, archival and documentary value, which stands not only as a testimony to his life but also to broader historical circumstances. Most of his personal and other items from his legacy are kept in the Croatian History Museum in Zagreb and in the Museum of the City of Zagreb. Documents and other historical materials are mainly stored in the Archives of the Croatian Academy of Sciences and Arts (HAZU) in Zagreb. Some of the most valuable artefacts kept in the Croatian History Museum in Zagreb are Jelačić’s inauguration flag – the first Croatian Tricolour flag, the equestrian equipment, the clothes he wore at the inauguration ceremony, weapons, diplomas, commemorative medals, and one of his personal keepsakes – a strand of hair which belonged to his mother Ana.
Jelačić and Zaprešić
Zaprešić is particularly proud of its most famous inhabitant. The death anniversary of Ban Josip Jelačić is commemorated annually on May 20, while during October, his birth month, an event
called Days of Ban Jelačić takes place. On October 16, the date of Jelačić’s birthday is also the Day of the Town of Zaprešić.