Plesna drama “Fantomska bol”
Pučko otvoreno učilište Zaprešić poziva vas na plesnu dramu u jednom činu pod nazivom Fantomska bol.
BALETNO KAZALIŠTE SZÉKESFEHÉRVÁR / MAĐARSKA
FANTOMSKA BOL
Plesna drama u jednom činu – 60’
SAŽETAK:
„Nešto boli, iako ne postoji. Jednog ćeš dana čuti za bolno čudo života – o tome kako nekome odsjeku ruku ili nogu, a on još dugo osjeća prste koji više nisu tu. Ako čuješ ovo: Kolozsvár (Cluj) i ovo: Transilvanija, i ovo: Karpati — znat ćeš što sam mislio.“
(Frigyes Karinthy: Pismo sinu)
Može li boljeti ono što više ne postoji? Ono što je prošlo i zauvijek izgubljeno? Može li nas boljeti gubitak koji je vremenski i prostorno daleko od nas? Koliko dugo možemo nositi bol zbog izgubljenog zavičaja, djedove kuće, roditelja i djece? Možemo li postati stranci u vlastitoj domovini?
Fantomska bol, kako ju je formulirao Karinthy, i danas je stvarna i živa. Bol zbog osakaćenog tijela, raskomadane domovine, izgubljenih ljudskih života i uzaludnih žrtava — očeva i sinova poginulih u ratu — ostaje s nama zauvijek.
Na priču nagrađenog književnika, dobitnika nagrade Attila József, Lászlóa L. Simona, glazbu je skladao dobitnik nagrade Ferenc Erkel, Tibor Kocsák, a koreografiju potpisuje dobitnik nagrade Gyula Harangozó, baletni plesač i koreograf Attila Egerházi, ravnatelj Kazališta baleta Székesfehérvár.
Iako je plesna drama nastala povodom 100. obljetnice Trianonskog mirovnog ugovora, ona ne pokušava prikazati političke događaje koji su mu prethodili niti one koji su ga slijedili. Umjesto stvaranja velike povijesne slike, autori kroz sudbine, borbe i tragedije običnih ljudi prikazuju kako politika, rat, raskomadavanje predivne zemlje i logika velikih sila, neosjetljiva na identitet pojedinca, utječu na živote razdvojenih obitelji.
Na početku priče dvojica mladića, jedan iz Székesfehérvára, a drugi iz Nagyvárada (Oradea), upoznaju se i sprijateljuju u kadetskoj školi prije Prvoga svjetskog rata. Posjećujući obitelji jedan drugoga, ulaze u neobičnu, ali ne i jedinstvenu situaciju — postaju rođaci. Obojica se zaljubljuju u sestru onog drugog, a uporna udvaranja donose plod: ožene sestre svojih prijatelja. Djevojka iz Nagyvárada seli u Székesfehérvár, a ona iz Székesfehérvára u Nagyvárad.
Sretan život mladih parova, radost iščekivanja i odgoja djece, prekinuo je rat. Obojica su mobilizirana — jedan u 4. pješačku pukovniju u Nagyváradu, a drugi u 17. pješačku pukovniju u Székesfehérváru. Ironijom sudbine, dvije pukovnije borile su se jedna uz drugu – najprije u Galiciji, na sjevernom bojištu, a zatim u Doberdu del Lago, uz rijeku Soču, na talijanskom frontu.
Voljom Božjom, dvojica mladića ponovno su se našla jedan pored drugoga na istočnom bojištu, a njihov susret donosi tragičan preokret u zajedničkoj priči…
