Izložba Galerije Razvid – PORTAL
Pučko otvoreno učilište Zaprešić i Galerija Razvid pozivaju vas na izložbu PORTAL umjetnika Marija Romode u Vršilnici Novih dvora bana Jelačića.
Izložba je otvorena od 12. do 22. rujna, a pogledati ju možete radnim danom od 16 do 20 sati.
Izložba Portal presjek je slikarskog djelovanja Marija Romode. Autor se unutar proširenog pojma slike bavi područjem vlastitih sjećanja umrežavajući ih stvaranjem mentalnog imaga (slike, lika, oblika) kojim rekonstruira emotivnu pozadinu odrastanja, kao i obiteljskih događaja i međuodnosa.
To ostvaruje retro-stilom i slikom kao projektom za tumačenje svijeta koji se odražava na stil života, raznolike trendove umjetničkog stvaranja u prošlosti što uključuje glazbu i modu. U popularnoj kulturi ciklus nostalgije tipičan je za posljednja tri desetljeća.
Nostalgiju osjećamo u prikazu autoportreta koji autor ogoljenom vlastitosti smješta u optimizirajući optički prostor, privlačeći pri tome promatračevu pažnju. U jednome od prizora locira promatračevo oko izvan historicističke zgrade s pogledom kroz prozor kojeg prizor izgleda kao žareći neonski spektakl iz kakvog jeftinog bordela.
Tim postupkom slike u slici preobražava motritelja u voajera. Očiti eye contact autora koji nag prtlja po mobitelu govori o njegovoj spremnosti za ogoljenjem, doslovce i erotski i psihološki. Njegovo naslanjanje na prozor potencira neku vrstu zatvorenosti dviju vrsta svjetova; promatračev i slikarev. Možebitno vidimo i zatvaranje u sebe, bijeg od drugih ljudi u periodu lockdowna. U takvoj fazi naš psihološki mehanizam pribjegava crpljenju pozitivnih kadrova iz naše povijesti i podsvijesti kojim možemo obojiti i sadašnjost.
Isijavanje neonskih svjetala i retro-motivi poput konzola, telefonskih govornica i sličnog stvaraju ideju idilične prošlosti. To Mario koristi kao mamac za promatrača jer u pozadini egzistira druga poruka. Nekadašnja telefonska govornica postaje portal, otvor ili prolaz u drugi usporedni svijet fantastičnog realizma u kojem se otvaraju vrata prema drugoj metastvarnosti. Oniričkoj, iskošenoj percepciji.
To je svijet potisnutih emocija tjeskobe i (ne)pripadanja, potrebe za bijegom, nesnalaženja, alijenacije i izgubljenosti. Kao na slikovnom ekranu, vidimo dezorijentiranost u značenju pojedinih želja, žudnji, pripadanja ili smislene svrhovitosti. Telefonske govornice u autorovu se ciklusu nalaze na začudnim mjestima poput vulkanskog područja i igrališta, podsjećajući na pustolovine Dr. Whoa. Doktor putuje kroz svemir i kroz vrijeme u svemirskom brodu koji izgleda kao plava britanska policijska telefonska govornica. Druga usporednica i zrcalna metafora doživljaji su Sofije i Howla u japanskom animiranom filmu Pokretni dvorac. Naracija autorova ciklusa posjeduje i dozu humora u prizorima u kojima NLO otima autora dok pije svoje piće u vrtnom naslonjaču, ili pak naslonjen na prozor čeka promatračevu reakciju, svojevrsni energentski impuls.
Na to se nadovezuju i likovi životinja (zečeva) kao simbol određenog karaktera i seksualne žudnje ili potrebe vođenja ljubavi. Također ih možemo interpretirati kao humoristični komentar u slici. Svojevrsni, pak, pop-ciklus odnosi se na upečatljive portrete popularnih osoba iz svjetskog javnog i političkog života. Njihova su lica depersonalizirana. Karakteristike portreta poništene su metaliziranom kožom, odraznom površinom u kojoj se naznačenim refleksijama zrcali okolina u izobličenim i apstraktnim formama. Karakterističnost osoba prepoznajemo u njihovom stavu, odjeći i specifičnim figuralnim konturama. Cijelim ciklusom prevladava imaginacijska znanstveno-fantastična retrofutrizacija obojena patinom nataložene sentimentalnosti koja pobuđuje promatračev osmijeh. Mario Romoda dobrano je ispremiješao stvarnost i maštu kao da između njih ne postoji razlika. Čudovitom imaginativnošću stvara efekt nadstvarnog, ujedno fantastičnog i humornog realizma.
PB
