Jelačić – vojaška kariera do leta 1848
Josip Jelačić izvira iz kurilovške veje plemiške rodbine Jelačićev, njegov oče je bil Franjo, mati pa Ana, rojena Portner. Rodil se je 16. oktobra 1801 v Petrovardinu, kjer je njegov oče Franjo poveljeval diviziji. Leta 1809 je mali Pepi, kot so mu pravili v otroštvu, pri osmih letih odšel na Dunaj na prestižno akademijo Theresianum, kjer so se šolali otroci plemičev in velikašev za vojaške in upravne poklice, in tam ostal deset let. Na akademiji so jih učili vojaških in diplomatskih veščin, lepšega obnašanja, plesa, glasbe, jezikov (Jelačić je govoril šest jezikov), prizadevali so si izobraziti mladeniče, zveste cesarju in monarhiji. Po končani akademiji se je začela njegova vojaška služba v različnih delih Habsburške monarhije. Služil je v Galiciji, Dunaju, severni Italiji, Dalmaciji in Vojni krajini (v Drežniku, Ogulinu in Glini). Njegova zadnja služba, preden je bil imenovan za bana, je bila v Glini.
Poleg opravljanja vojaških dolžnosti podpolkovnika, od 1842 pa polkovnika in poveljnika prve banske čete, se je v Glini družil s hrvaškimi domoljubi, v govorih nastopal proti Madžarom, pel budnice. Med ljudstvom je bil priljubljen, dunajski dvor pa ga je grajal. Kljub temu je Jelačić nadaljeval druženje s častniki, ki so takrat bivalo v Glini in podpirali preporodno gibanje, kot so bili Josip Runjanin, Ivan Trnski, Petar Preradović ter narodni buditelj Pavel Štoos. Med službo v Glini je sodeloval v obmejnih spopadih s turškimi mejnimi policisti, s katerimi je bil celo prijateljeval. Mahmud-beg Bašić iz Bihaća mu je celo podaril belega konja, ki je postal njegov zvesti spremljevalec.
Jelačića so opisovali kot hrabrega, pogumnega, veščega vojaka, dobrega stratega, inteligentnega, odličnega mečevalca in strelca, izjemnega jahača, ki je užival zaupanje svojih vojakov, zato se je hitro vzpenjal v vojaški hierarhiji.
V obdobju od leta 1819 do banovanja leta 1848 je iz čina podporočnika napredovaldo čina polkovnika.
Jelačić – vojna karijera do 1848.
Josip Jelačić potječe iz kurilovečke loze plemića Jelačića, od oca Franje i majke Ane r. Portner. Rođen je u Petrovardinu 16. listopada 1801. gdje je njegov otac Franjo bio zapovjednik divizije. Godine 1809. mali Pepi, kako su ga zvali u djetinjstvu, sa samo osam godina odlazi u Beč na elitnu akademiju Thersianum na kojoj su se školovala djeca plemića i velikaša za vojna i upravna zanimanja i ondje će ostati deset godina. Mladiće su na Akademiji poučavali vojnim i diplomatskim vještinama, ali i lijepom ponašanju, plesu, glazbi, učenju jezika (Jelačić je govorio šest jezika), a nastojali su i od svojih polaznika napraviti ljude koji će biti odani caru i Monarhiji. Nakon završetka Akademije započela je njegova vojna služba u raznim dijelovima Habsburške Monarhije. Službovao je u Galiciji, Beču, na sjeveru Italije, Dalmaciji te u Vojnoj krajini (u Drežniku, Ogulinu i Glini). Njegova zadnja služba, prije nego što je postao banom, bila je u Glini.
Osim što je obavljao svoje vojničke dužnosti potpukovnika, a od 1842. pukovnika i zapovjednika Prve banske pukovnije, u Glini se družio s hrvatskim domoljubima, u svojim govorima istupao je protiv Mađara, pjevao je budnice, zbog čega je bio omiljen u narodu, ali i ukoren od Bečkoga dvora. Bez obzira na to Jelačić je nastavio svoje druženje s poznatim časnicima koji su u to vrijeme boravili u Glini i koji su podržavali preporodni pokret kao što su bili Josip Runjanin, Ivan Trnski, Petar Preradović te s poznatim preporoditeljem Pavlom Štoosom. Za vrijeme službovanja u Glini sudjelovao je u pograničnim sukobima s turskim krajišnicima, a s nekima je i prijateljevao pa je tako od Mahmud-bega Bašića iz Bihaća dobio na dar konja bijelca koji će postati njegov vjerni pratilac.
Kao vojnik Jelačić je opisan kao hrabar, odvažan, vješt, dobar strateg, inteligentan, izvrstan mačevalac i strijelac, izvanredan jahač, a koji je uz to uživao i povjerenje svojih vojnika pa se stoga vrlo brzo uspinjao u vojnoj hijerarhiji.
U razdoblju od 1819. pa dok nije postao ban 1848., od čina potporučnika dogurao je do čina pukovnika.
JELAČIĆ – UNTIL 1848
Jelačić – Military Career Until 1848
Josip Jelačić descended from the Kurilovec line of the Jelačić nobility born to father Franjo Jelačić and mother Ana Jelačić, née Portner. He was born in Petrovaradin on October 16, 1801, where his father was a division commander. In 1809 little Pepi, as he was called as a child, went to Vienna when he was only eight to attend the elite Thersianum Academy, where children of gentry and aristocrats were educated for military and administrative jobs, and he studied there for ten years. At the Adademy the boys were taught military and diplomatic slills, but also good manners, dancing, music, languages (Jelačić spoke six languages), and efforts were also made to have their students become people that would be loyal to the emperor and the Monarchy. After graduating from the Academy he started his military career, which took him to various parts of the Habsburg Monarchy. He served in Galicia, Vienna, in the north of Italy, Dalmatia and in Vojna Krajina – the Military Frontier (in Drežnik, Ogulin and Glina). The last place where he served before ha became the Ban was Glina.
Apart from performing his military duties as a lieutenant colonel, and from 1842 those of colonel and commander of the First ban regiment, he socialised with Croatian patriots, talked against Hungarians, wrote and sang patriotic songs (reveilles), which is why he was popular with the people, but also reprimanded by the Viennese court. In spite of that Jelačić continued seeing prominent officers, who were in Glina at the time and who supported the national revival movement, such as Josip Runjanin, Ivan Trnski, Petar Preradović and the famous reformist Pavao Štoos. During his appointment in Glina he participated in border wars against Turkish frontier soldiers, and even was a friend of some, so Mahmudbeg Bašić from Bihać gave him a white horse as a present,which became his faithful companion.
As a soldier Jelačić was described as courageous, bold, skilful, a good strategist, intelligent, a great fencer and shooter as well as horseman. Besides, he also enjoyed the trust of his soldiers so he quickly climbed the military ladder. Between 1819 and the time he was appointed Ban he advanced from the rank of lieutenant colonel to that of colonel.