Aleja obiskovalce Novih dvorov vodi od vhoda posesti vse do dvorca. Omejena je s senco drevoreda divjega kostanja, ki je bil zasajen okoli leta 1890. Lep v vseh letnih časih, posebej maja, ko cveti divji kostanj ali jeseni, ko skozi pisano listje kukajo njegovi plodovi. Drevored kot del kulturne krajine razmejuje osrednjo pot in je nekakšen kažipot do osrednjega dela posesti – dvorca. Pravilen ritem dreves ima še eno praktično funkcijo – da upočasni korak in pripravi popotnika na vstop na posestvo gostitelja. Drevored predstavlja tudi prijetno zaščito pred vročino, vetrom in prahom za goste, ki so nekoč prihajali na posest s kočijami, danes pa to pot opravijo peš. Ni potrebno veliko domišljije, da v senci krošenj drevoreda prepoznamo tudi skrb do nekdanjega najzanesljivejšega sopotnika človeka evropske prometne menagerie – konja, kateremu je bilo veliko lažje korakati skozi senco aleje kakor po odprti prašni cesti.
Na levi in desni strani aleje so se nahajale gospodarske zgradbe, ki so nastajale ali izginjale s časom glede na potrebe lastnikov, kot so mlatilnica, žitnica, koruznjak, hlev, svinjak, sušilnica, vodnjak …
Po tej aleji je zagotovo velikokrat korakal in galopiral tudi Jelačićev zvesti spremljevalec konj Emir, ki ga je prejel v dar od Mahmuda – bega Bašića. Darovanje konja nasprotniku je bila gesta velikega spoštovanja. Na Emirju je Jelačić jezdil ob vstopu v Zagreb na svečano ustoličenje za hrvaškega bana in med vojno na Madžarskem 1848–1849, danes pa je prikazan na njem na kipu na glavnem mestnem trgu v Zagrebu.
Aleja posjetitelje Novih dvora vodi od ulaza na imanje do dvorca. Obrubljena je sjenovitim drvoredom divljeg kestena zasađenim oko 1890. godine. Lijepa je u svakom godišnjem dobu, a posebno u svibnju kada cvate divlji kesten ili u jesen kada kroz šareno lišće proviruju njegovi plodovi. Drvored, kao dio kultiviranog krajolika, omeđuje kolni put i svojevrsni je putokaz do centralnog mjesta imanja – dvorca. Pravilan ritam stabala ovdje ima i još jednu praktičnu funkciju – da uspori korak i pripremi putnika za ulazak na posjed domaćina.
Drvored predstavlja i ugodnu zaštitu od žege, vjetra i prašine, gostima koji su na imanje nekada dolazili u kočijama, a danas ovaj put prolaze pješice. Ne treba mnogo mašte da se u sjenovitim krošnjama drvoreda prepozna i obzirnost prema nekadašnjem najpouzdanijem čovjekovu suputniku europskog prometnog bestijarija – konju, kojemu je bilo puno lakše kasati sjenovitom alejom nego otvorenom prašnjavom cestom.
S lijeve i desne strane aleje nalazile su se gospodarske zgrade koje su s vremenom nastajale ili nestajale ovisno o potrebama vlasnika, poput vršilnice, žitnice, kukuružarnika, štale, svinjca, suše, pintarnice…
Sigurno je ovom alejom puno puta kasao i galopirao i Jelačićev vjerni pratilac konj Emir kojeg je dobio na dar od Mahmuda – bega Bašića. Darivanje konja protivniku bila je gesta velikog poštovanja. Na Emiru je Jelačić jahao prigodom ulaska u Zagreb na svečano ustoličenje za hrvatskoga bana i tijekom rata u Ugarskoj 1848. – 1849. godine, a danas je prikazan kako na njemu sjedi na skulpturi na glavnom gradskom trgu u Zagrebu.
THE ALLEY
The alley leads the visitors of Novi Dvori from the entrance to the estate to the manor house. It is lined with shady wild chestnut trees planted around 1890. It is beautiful in any season, particularly in May what the wild chestnut blooms or in autumn when its fruits can be seen through its multi-coloured leaves. The alley, as a part of the cultivated landscape, hedges the driveway and serves as a kind of signpost to the central part of the manor – the manor house. The regular layout of the trees has one more practical function – to slow down the walk of the visitor and prepare them for entering the estate. The alley also provides pleasant protection from the heat, wind and dust to guests who used to arrive at the manor in carriages, and today travel this distance walking. One needs very little imagination to realize that the tree tops reflect consideration for the once most reliable man’s animal companion when travelling across Europe – the horse, who had a much easier time trotting down the shady alley than it would have had trotting down an open dirty road. To the left and right of the alley there were commercial buildings – the threshing barn, the granary, the maize crib, the cow barn, the pigsty, the drying room, the pintarnica (well), and farmstead house – that would come and go throughout centuries depending on the needs of the owners.
Jelačić’s faithful companion, his horse Emir, a present from Mahmud – beg Bašić, must have also trotted and galloped down this alley many times. Giving a horse as a gift to one’s adversary is a token of great respect. Jelačić was riding Emir while he was arriving at the ban inauguration ceremony that took place in Zagreb and during the war against Hungary in 1848-49. Today he is mounted on Emir in the sculpture located in the main square in Zagreb.